Sveto pismo nam pokazuje da je Bog prijetio prokletstvom i propašću izraelskom narodu ako bude kršio njegove zapovijedi: ''Ali ako me ne poslušate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi; ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekršite moj Savez, ne provodeći u djelo sve moje zapovijedi, evo što ću ja učiniti vama; podvrgnut ću vas strepnji, iznemoglosti i groznici što oči troše a život gase. Sjetve ćete svoje uzalud sijati - neprijatelji vaši njima će se hraniti. Ja ću se protiv vas okrenuti, i vaši će vas neprijatelji nemilosrdno tući. Oni koji vas mrze gospodarit će nad vama. Bježat ćete i onda kad vas nitko ne bude progonio.'' (Lev 26,14-17).
A, da to nisu bile samo prijetnje svjedoči izraelska povijest jer kad god su Izraelci kršili Božje zapovijedi odmah ih je stigla kazna, odnosno bili su kažnjeni glađu, ratom, kugom i ropstvom. Na kraju su i svoju zemlju izgubili i kao robovi bili razmješteni po tuđim zemljama, a sve to svakom čovjeku za svjedočanstvo i primjer.
Stoga, dužni smo znati da se Bog nije promijenio, odnosno da i danas kažnjava one koji krše njegove zapovijedi. Treba nam biti jasno da je grijeh osnovni razlog što i danas pojedince i cijele narode pa tako i naš hrvatski narod snalaze različite nevolje i muke.
Kako današnji čovjek više ne pita za Boga i njegove zapovijedi drsko krši, Bog ga kažnjava da nauči da je on pravedan i da nijedno zlo djelo ne propušta kazniti. Bez obzira na činjenicu što neki grešnici ovdje na zemlji i provedu sretne dane, ipak im na tome niti jedan čovjek ne treba zavidjeti. Ti dani koji su inače spojeni s grižnjom savjesti i s unutrašnjom mukom brzo će završiti, a iza njih dolazi vječna propast, jer Job tvrdi: ''Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno.'' (Job 21,13).
Tako je bilo ljudima u vrijeme Noe jer su svi osim Noe i njegove obitelji upali u zemaljsku i vječnu propast. Tako je bilo i stanovnicima Sodome i Gomore jer je vatrena i sumporna kiša uništila njih i njihove gradove, a njihove duše sada gore u ponoru pakla. Tako je bilo bratoubojici Kainu, nepoštenim Helijevim sinovima Ofnesu i Finesu, buntovniku Abšalomu, izdajici Judi Iškariotskom, umrli su i zauvijek propali. Tako će biti i svakom čovjeku koji ide stopama onih koji preziru i krše zapovijedi Božje, odnosno čeka ga nesretni svršetak i ponor pakla.
Dakle, ako kršimo zapovijedi Božje, a prave pokore ne činimo od Božanskog Suca bit ćemo osuđeni i odvedeni u tamnicu pakla gdje je plač i škrgut zubi. Pa, zar da razmatranje te strašne istine ne odvrati nas od kršenja Božjih zapovijedi?
Poznato je da se posve bezobrazni i drski lopov straši učiniti ono za što zna da je određena velika novčana kazna, višegodišnja tamnica ili kazna smrti. Mi kao djeca Božja dužni smo znati da nas čeka vječno prokletstvo ako lakoumno budemo kršili njegove zapovijedi. Zar da se bojimo ljudskih kazni, a Boga da se ne bojimo koji može tijelo i dušu baciti u pakao?
Stoga, dužni smo se često sjetiti, a osobito u navali napasti, strašne vatre pakla koju je Bog zapalio za one koji su kršili njegove zapovijedi pa ćemo sigurno paziti da ne učinimo ništa što bi nas tako pogubno i teško unesrećilo.
Također dužni smo se sjetiti i velike plaće koju je Bog obećao svojim vjernim službenicima!
Ljudski poglavari ovdje na zemlji traže poslušnost, a da za to ne obećavaju nikakve plaće i prijete raznim kaznama. To je i Bog mogao učiniti, jer je kao stvoritelj i Gospodin mogao je od nas tražiti podlaganje i strogo vršenje svojih zapovijedi, a da nas za to ne nagradi, jer mi smo djelo njegovih ruku i od nas nema ni najmanje koristi. Prema nama nema nikakve dužnosti već samo prava i mi ne možemo reći da je Bog dužan priznati našu poslušnost. O, kada bi shvatili kolika je dobrota Božja i kako za iskazanu službu ljubavi, odnosno za vršenje njegovih zapovijedi, a što je za nas stroga dužnost, Bog nagrađuje ovdje na zemlji, što potvrđuje riječima: ''Budete li živjeli prema mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, dat ću vam kiše u pravo vrijeme, te će zemlja rađati rodom, a stabla po polju donositi plodove. Vršidba će vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest ćete kruh svoj do sitosti, i u svojoj ćete zemlji živjeti u sigurnosti. Zemlji ću dati mir; tako ćete počivati a da vas nitko ne plaši. Štetne ću životinje iz zemlje ukloniti; mač neće prolaziti vašom zemljom. U bijeg ćete nagoniti svoje neprijatelje, i oni će padati pred vama od mača. Petorica vas nagonit će u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit će u bijeg deset tisuća njih. Da, vaši će neprijatelji padati pred vama od mača. K vama ću se okrenuti te vas rodnima činiti i razmnožiti. Držat ću svoj Savez s vama.'' (Lev 26,3-9).
Ova utješna obećanja Božja snaći će nas ako vjerno vršimo zapovijedi Božje. Dobro će nam biti na zemlji jer ćemo od Boga dobiti sve što nas može tješiti i veseliti. Ako Bog i odredi da nas, za naše dobro, mukama kuša i tako nam krepost i zasluge poveća, ipak se nećemo smatrati nesretnima. Gledajući na prolaznost kušnje u nutrini ćemo biti utješeni i radosno s apostolom Pavlom reći: ''Pun sam utjehe; preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše.'' (2 Kor 7,4).
Ipak, najveća i najpoželjnija plaća, kao vjerne vršitelje zapovijedi Božjih, čeka nas na drugomu svijetu jer ćemo biti dionici onog blaženstva o kojemu apostol Pavao govori: ''Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: To je Bog pripravio onima koji ga ljube.'' (1 Kor 2,9).
Pobožni patrijarsi Starog zavjeta koji su vjerno stupali putem Božjih zapovijedi i svi pobožni i pravedni ljudi koji su veselo snosili blagi jaram Gospodina Isusa Krista sada vladaju i uživaju u nebu, jer apostol Pavao tvrdi: ''Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo vječno.'' (2 Kor 4,17-18).
Gledajući na veliku plaću, koju sve gorljive sluge Božje posjeduju u nebu, zar nećemo ozbiljno nastojati da vjerno služimo Bogu i vršimo sve njegove zapovijedi?
Kada znamo koliko se ohol, odnosno nerazuman i nerazborit čovjek muči da sebi stekne prolaznu zemaljsku sreću zar ponizan, odnosno razuman i pravedan čovjek neće rado uzeti na sebe malenu muku što je traži vršenje zapovijedi Božjih da postigne savršena i vječna nebeska dobra.
Stoga, budimo ponizni, odnosno razumni i pravedni i često obnovimo odluku da ćemo uvijek vjerno i savjesno vršiti zapovijedi što ih je Bog nama i svim ljudima u srce upisao i naložio vršiti po Mojsiju i svome sinu Isusu Kristu. Vrlo često promislimo da je Bog naš stvoritelj i gospodar, da mu dugujemo najdublje poštovanje i savršenu poslušnost i da smo dužni s pobožnim Samuelom ponizno reći: ''Govori Gospodine, sluga tvoj sluša!'' (1 Sam 3,10).
Također dužni smo promisliti i bezbrojna dobročinstva što ih svaki dan za tijelo i dušu, odnosno za vremenitost i vječnost primamo od Boga. Stoga, iz srca zahvalimo Bogu, a svoju zahvalnost pokažimo čineći gorljivo ono što se njemu sviđa. Ne smijemo se dati zavesti od ljudi koji lakoumno krše Božje zapovijedi i žive po svojim neurednim strastima i pohotama te s pobožnim Matatijom odlučno recimo: ''Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, ja i moji sinovi, i sva braća moja, slijedit ćemo Savez otaca svojih. Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo.'' (1 Mak 2,19-22).
Ako nam je put zapovijedi ponekad težak i strm, a naša se putena narav protivi poći tim putem tada se sjetimo plaće i kazne, odnosno koje su posljedice vršenja, a koje kršenja Božjih zapovijedi. Kada kršimo zapovijedi, Bog nas već ovdje na zemlji kažnjava raznim nevoljama i mukama, a na drugom svijetu zapalio je paklenu vatru koja se neće nikada ugasiti.
Naprotiv, ako uvijek radimo po volji Božjoj, već ovdje na zemlji Bog nam daje mirne i zadovoljne dane, jer Mojsije tvrdi: ''Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš, i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš.'' (Pnz 30,16).
Na koncu, dužni smo uvijek imati na pameti i ove Mojsijeve riječi: ''Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego siđete s puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima, kojih niste poznavali.'' (Pnz 11,26-28).
