Obzirom na broj onih koji se danas u Lijepoj našoj izjašnjavaju kao ''pravoslavni'', posve je sigurno da nema niti jednog od njih da istinski bolno i gorko u srcu oplakuje gubitak tolikih zavedenih duša koje su širom Domovine utonule u poguban san i žive u tami svojih zlih strasti i izokrenutih sklonosti odnosno grijeha, a da i ne pomišljaju na vječnu opasnost koja im prijeti neosjetljive na svoje vlastito zlo koje ne vide u tim prilikama.
Uz navedene ''pravoslavne'' ovdje se misli i na sve ostale otpale od prave vjere Kristove i na one koji Krista ne poznaju: katolike, protestante, muslimane, Židove, hinduse ... itd.
Te sve nesretne i jadne zavedene duše, ne samo da se raznih grijeha ne klone i da ih se ne plaše, već ih u svome sljepilu i vjerničkom neznanju stalno traže. Svom snagom slijede svoje loše sklonosti i nastojanja koja ih dovode u lažna i pogubna zadovoljstva. O tri glavne životne pogibelji odnosno o grijehu, Sotoni i vječnoj smrti, a od kojih im ovisi vječno spasenje, uopće ne vode brigu čime jasno pokazuju da nisu spoznali tajnu spasenja. Ne krote ni svoje zle strasti, ni želje i ne gledajući kuda idu upadaju u sve opasnosti i provalije grijeha srljajući tako u vječnu propast. Kao takve, nisu svjesne da imaju bezbrojne neprijatelje čije je sotonsko lukavstvo neumorno, budnost i djelovanje stalni a mržnja neuništiva.
I poslije svega, treba li se čuditi ako to djelovanje, ili bolje reći, ako tolike i razne opasnosti zavedenim dušama nanose tolika zla koja se ne mogu ispraviti i da svi ti bezumnici idu u Pakao! Treba li se čuditi što se Sotona uzoholio poslije tolikih pobjeda koje mu sami bezumni i zavedeni smrtnici omogućavaju na svoju osobnu i strašnu vječnu propast!
Doista je zabrinjavajuće ili porazno što u Domovini nema niti jednog istinski pravovjernog ili pravoslavnog kršćanina koji plače i tuguje nad sudbinom tolikog mnoštva zavedenih i svim žarom srca traži tome lijeka iako bi kao Kristov vjernik i vojnik za to imao sposobnost.
U svojoj sujetnoj i pogubnoj bezbrižnosti današnji ''pravoslavni'' žive u pogubnom neznanju da su postali sol koja je obljutavila i koja, kako kaže Gospodin: Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze (Mt 5,13).
Kao takvi, oni sujetno i ravnodušno smatraju da pripadaju Gospodinu, a nikako da se sjete Njegova primjera kad je, duboko ganut u srcu, plakao nad sudbinom stanovnika Jeruzalema koji se nisu okoristili Njegovim milosnim prisustvom već su ustrajali u svojoj zloći i nevjeri zbog koje su mnogi vremenito i vječno propali što se vidi iz ovih riječi svetog Evanđelja: Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: ''O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. 'Smrskat će o zemlju' tebe i 'djecu tvoju' u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja'' (Lk 19,41-44). (Doista, ovo Gospodinovo proročanstvo se je i obistinilo, jer je 70. godine nakon Njegova rođenja rimski vojskovođa Tit opkolio Jeruzalem i nakon poduže opsade razorio ga i spalio do temelja.)
Postavlja se pitanje zašto je to tako, odnosno iz kojeg razloga ''pravoslavni'', u Domovini, nisu sol zemlje i
svjetlost svijeta, odnosno ne vode brigu o svojem spasenju i spasenju tolikih zavedenih i nesretnih koji su na putu vječne propasti! Zašto oni po primjeru Gospodina ne plaču nad tolikim nesretnicima koji srljaju u vječnu propast?! Stoga je posve nužno razmotriti i rasuditi o tim smrtnicima, odnosno o ''pravoslavnim'' ovog vremena, kad su istine Evanđelja toliko poznate i tako dobro utvrđene djelima i čudima koja je Bog učinio u svojoj svetoj Istinskoj pravovjernoj ili pravoslavnoj crkvi, a savršenih i istinski pravovjernih ili pravoslavnih kršćana odnosno onih koji nastoje biti dostojni da uživaju najveće moguće učinke i plodove Otkupljenja gotovo da i nema.
Današnji ''pravoslavni'' žive u sujetnom i pogubnom ravnodušnom uvjerenju da su, i pored toliko bezumnika i poplave svih poroka i grijeha, u okvirima svojih pomjesnih ''pravoslavnih'' crkvi, ovladavši tajnom spasenja posve ispravni u svojim djelima i da među njima ima velik broj savršenih kršćana. A, u stvari, oni ne vide da uopće nisu spoznali tajnu kršćanskog spasenja i da savršenih vjernika među njima nema niti jednoga u vrijeme kad je Bog toliko vrijedan i željan da blago svoje milosti podijeli svetoj Istinskoj pravovjernoj ili pravoslavnoj crkvi, po zasluzi svog jedinorođenog Sina, koji je postao čovjek.
Ti ''pravoslavni'' ne vide da su ''crkve'' kojima pripadaju upale u pogubnu herezu Ekumenizma, (vidi -Ekumenizam i vrijeme otpadništva), i da su kao takve otpale od svete Istinske pravovjerne ili pravoslavne crkve a samim time i od svete i prave vjere Kristove. Pristajući uz pogubnu herezu Ekumenizma, a koja promiče zli i posve pogubni sotonski nauk da je u svim vjerskim konfesijama moguće spasenje odnosno da se čovjek može spasiti bez krštenja u ime Isusa Krista i pripadnosti Njegovoj svetoj Istinskoj pravovjernoj ili pravoslavnoj crkvi, te su "crkve" postale sinagoge Sotone. Suprotno očekivanju te su heretičke ''pravoslavne crkve'', a koje djeluju u Domovini i nanose joj nemjerljivu štetu kako na duhovnom tako i na materijalnom planu, u većini legalne odnosno priznate od mjerodavnih institucija RH, a ima jedna ilegalna, odnosno nepriznata a što je ne sprječava da kao takva javno djeluje na teritoriju RH također nanoseći nemjerljivu štetu onima koji upadnu u njenu pogubnu heretičku zamku. U te legalne ''crkve'' spadaju: Makedonska pravoslavna crkva, Crnogorska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva, dok je Evropska pravoslavna crkva ta koja je još uvijek pravno nepriznata a samim time i ilegalna na teritoriju RH. Dok je priznanje Srpske pravoslavne crkve, zbog pravno neutemeljena ugovora između RH i SPC-e, nevaljalo i pod velikim upitnikom, Evropska pravoslavna crkva koju predstavlja notorni ekumenist ''arhiepiskop'' Aleksandar se već podosta vremena neuspješno pokušava pravno registrirati pod imenom Hrvatska pravoslavna crkva, a na što kao ''crkva'' koja je u službi hereze Ekumenizma nema kanonsko pravo, jer bi kao takva Hrvatima koji teže istinskom pravovjerju ili pravoslavlju služila, ne na spasenje već na vječnu propast. Ovdje je nužno naglasiti da je u RH legalno registrirana i Bugarska pravovjerna ili pravoslavna crkva koja u odnosu na navedene ''crkve'' nije upala u pogubnu heretičku zamku zlog Ekumenizma te je posve ispravna u svojem vjerskom djelovanju.
Dakle, upavši u pogubnu herezu Ekumenizma, ti ''pravoslavni'' više nisu sol zemlje ni svjetlost svijeta. Oni ne vide i ne znaju da će kao takvi, odnosno kao zli zavodnici biti osuđeni i otići u Pakao. Ta ih velika nesreća čeka jer kao heretici i sluge Sotone nemaju ljubavi prema Bogu i bližnjemu i stoga posve ravnodušni slijede pogubnu tamu, ljube sujetu i oholost, žude za trulim bogatstvima ovoga prolaznog svijeta i svi trče za čulnim i varavim zadovoljstvima koja im zasljepljuju razum i prikrivaju ga gustom tamom neznanja u kojoj više ne raspoznaju svijetlost tajne istinskog pravovjernog ili pravoslavnog kršćanskog spasenja da razlikuju dobro od zla, i da proniknu u istinu i doktrinu svetog Evanđelja u kojem je sadržana tajna spasenja. U svojoj oholosti, pogubnoj duhovnoj ravnodušnosti, vjerničkom neznanju odnosno sotonskoj heretičkoj zabludi, posve su zaboravili na istinsko pokajanje i ispovijed, plodove svete Liturgije, borbu sa strastima, čistoću srca i budnost uma uz stalno prizivanje imena Isusova odnosno Isusovu molitvu.
Obzirom da se ne drže Gospodinove zapovijedi:
Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,33), nisu u stanju spoznati tajnu istinskog kršćanskog spasenja i stoga su na putu vječne propasti i trpljenja groznih i teških muka u Paklu! Na njih se ne odnose Gospodinove riječi: Blaženi čisti srcem, jer će Boga vidjeti (Mt 5,8)! Stoga nisu u stanju plakati zbog pogubnog stanja u kojem se nalaze oni i mnoštvo nesretnika oko njih koji su na putu vječne propasti.
Ako se uzme u obzir da je uz navedene ''pravoslavne'', Katolička crkva jedna od utemeljiteljica hereze Ekumenizma stoga se s pravom može reći i ustvrditi da je Domovina gotovo posve okupirana i zarobljena od strane zlih sluga svehereze Ekumenizma.
Ovo pogubno i beznadno stanje spomenutih ''pravoslavnih'' i dalje traje, a oni istinski pravovjerni ili pravoslavni kršćani u Domovini koji, uz pomoć i milost Božju, spoznavši kršćansku tajnu spasenja to stanje budu jasno uvidjeli i usvojivši istinsku pravovjernu ili pravoslavnu kršćansku ljubav prema Bogu i bližnjemu, po primjeru Gospodina, neutješivi će biti u svojemu plaču nad tolikom ljudskom nesrećom i pogubnim otpadom od Boga. Amen!
