I Sotona 'dariva' svoje sluge
Ima osoba koje se
same predaju Sotoni, tada on postaje njihov gospodar. Te osobe sklapaju savez s
Đavlom, tako da mu se potpuno predaju i izručuju. Taj savez sklapaju tako da
oponašaju obred krštenja vlastitom krvlju u ime Sotone. Dakako da te osobe potpadnu
pod izravan utjecaj Sotone, tako da on postaje njihov gospodar te oni tada, u
njegovo ime, provode crnu magiju i često postaju članovi sotonskih sekta, koje
se danas, nažalost, sve više šire. Sotona svoje 'dariva' vrlo izazovnim, ali
otrovnim, darovima. Tako se događa da neke njegove sluge imaju moć predviđanja
budućnosti ili da znaju ljudima do u tančine pogoditi njihovu prošlost. Neki
opet dobivaju razne poruke pa mogu ispisivati duge stranice teksta. Neki dobiju
moć vidovitosti, čitanja misli, čitanja srdaca i života živih ili pokojnih
osoba. Na taj način Sotona baca svoje blato na prave Kristove proroke, na
vjerodostojne vidioce i primatelje poruka od Isusa, Marije i svetaca. Jer,
imitirajući Božja djela – djelovanje Duha Svetoga – Zli nastoji unijeti
pomutnju kako se ljudi ne bi snašli tko je pravi a tko lažni prorok.
Tu je vrlo važno
duhovno iskustvo i dar razlučivanja duhova da bi se moglo razlikovati istinite
od neistinitih izvanrednih znakova. Jedan popis takvih znakova daje,
primjerice, o. Antonio Rogo Marin OP u svojoj knjizi Teologija kršćanskog savršenstva (Teologia della Perfezione Cristiana, Ed. Paoline, na str. 1602),
pod naslovom 'Što Zli može učiniti s Božjim dopuštenjem'. Evo popisa koji on
donosi:
1. prouzročiti fizičke i duhovne vizualne i slušne privide;
2.
prouzročiti lažne ekstaze;
3. činiti da tijelo svijetli i da ljudi u srcu
osjećaju veliku toplinu;
4. stvarati osjetilne miline;
5. liječiti neobične
bolesti prouzročene djelovanjem zloduha, pa i trenutačno;
6. prouzročiti stigme
i druge tjelesne i osjetilne mistične pojave kao što su razni mirisi i slično.
Ovdje možemo dodati
i pojave koje se vrlo često događaju u novije vrijeme: neobični zvučni zapisi,
neobične pojave zabilježene na fotografijama, automatsko pisanje, što je
najčešće povezano s tzv. duhom vodičem.
Poznati su i razni
slučajevi religijskih slika i kipova iz kojih teku 'suze ili krv'. Sve to treba
dobro prosuditi i razlučiti.
Sotona preko svojih
sluga, lažnih proroka, ponekad ističe za prave Kristove proroke da su pravi –
sluge Božje, ne bi li ih ljudi odbacili zato što ih lažni proroci 'priznaju'.
Poznat je slučaj, koji donose Djela apostolska, kada je apostol Pavao boravio u
Tijatiri. Naime, za njim je stalno išla jedna ropkinja koja je bila opsjednuta
vračarskim duhom i tom je sposobnošću svojim gospodarima pribavljala mnogo
novaca. Taje opsjednuta ropkinja, idući iza Pavla i drugih, vikala: ''Ovi su
ljudi sluge Boga Svevišnjega, oni vam navješćuju put spasenja!'' (Dj 16,17).
Dakako, vračara (zli duh) nije za Pavlom vikala da bi ljude potaknula na
spasenje, nego da odbace Pavla i Kristov nauk zbog toga što je ona, za koju se
javno znalo da je opsjednuta, 'potvrđivala' Pavlovo poslanje od Boga. Pavla je
to ogorčilo te je molitvom istjerao nečistoga duha iz nje (usp. Dj 16,16-18).
Prisjetimo se da nam
Sveto pismo donosi slične primjere u kojima se vidi čudesno Božje djelovanje,
ali i sotonsko. Poznato nam je da je Mojsije u Ime Božje činio čuda pred
faraonom. To su ona poznata egipatska zla. Ali znamo da su i faraonovi
čarobnjaci izvodili neka čudesna djela. Zato sam čin čuda, ako ga zasebno
promatramo, nije dostatan da zaključimo o kakvome je uzroku riječ. Činjenica je
da se zao duh uvijek vješto preruši i da mu je cilj da ga se ne otkrije: ''Ta sam
se Sotona prerušuje u anđela svjetla!'' (2 Kor 11,14). Svojim djelovanjem može
potaknuti čovjekova vanjska osjetila (vid, opip, sluh), kao i nutarnje
sposobnosti (pamćenje, maštu). Nikakav zid, nikakva blindirana vrata, nikakav
čuvar tijela nije kadar zapriječiti utjecaj Sotone na memoriju ili na maštu
čovjeka. Ni najčvršća ograda strogog samostana nije kadra zapriječiti demonu da
preskoči njegove zidove, da preko kojekakvih slika ne ubaci u dušu neke
redovnice nesigurnost za njezino zvanje i da je potiče da iziđe iz samostanske
zajednice. Zato se kaže da je najopasniji 'pobožni đavao'. Ne postoje mjesta,
koliko god bila sveta, na koja se Đavao ne bi mogao ušuljati. Posebno zna,
vješto prerušen u pobožno ruho, biti nazočan u svetištima gdje se vjernici
okupljaju u velikom broju. Ondje su zavođenja vrlo opasna. Amen!
