Obzirom na broj onih koji se danas u Domovini izjašnjavaju kao pravoslavni, posve je sigurno da nema niti jednog od njih da istinski bolno oplakuje gubitak tolikih obmanutih duša koje su širom Domovine utonule u poguban san i žive u tami svojih strasti i izokrenutih sklonosti odnosno grijeha, a da i ne pomišljaju na vječnu opasnost koja im prijeti neosjetljive na svoje vlastito zlo koje ne vide u tim prilikama.
Ovdje se ne misli samo na obmanute pravoslavne nego i na sve ostale nevjernike i bezbožnike (katolike, protestante, muslimane, Židove, ... itd.).
Te nesretne i jadne obmanute duše ne samo da se raznih grijeha ne klone i da ih se ne plaše već ih u svome sljepilu i neznanju stalno traže. Svom snagom slijede svoje loše sklonosti i nastojanja koja ih bacaju u lažna zadovoljstva. O tri glavne životne pogibelji, a to su: grijeh, Sotona i smrt, i od kojih im ovisi vječno spasenje uopće ne vode brigu čime jasno pokazuju da nisu spoznali tajnu spasenja. Ne krote ni svoje zle strasti ni želje i ne gledajući kuda idu upadaju u sve opasnosti i provalije grijeha srljajući tako u vječnu propast. Kao takve, nisu svjesne da imaju bezbrojne
neprijatelje čije je sotonsko lukavstvo neumorno, budnost i djelovanje stalno a mržnja neuništiva.
I poslije svega, treba li se čuditi ako to djelovanje, ili bolje reći, ako tolike i razne opasnosti navedenim obmanutima nanose tolika zla koja se ne mogu ispraviti i da svi ti bezumnici idu u Pakao! Treba li se čuditi što se Sotona uzoholio poslije tolikih pobjeda koje mu sami bezumni i obmanuti smrtnici omogućavaju na svoju osobnu i strašnu vječnu propast!
Doista je porazno i zabrinjavajuće što u Domovini nema niti jednog istinski pravoslavnog kršćanina koji plače i tuguje nad sudbinom tolikog mnoštva obmanutih i svim žarom srca traži tome lijeka iako bi kao Kristov vjernik i vojnik za to imao sposobnost.
U svojoj sujetnoj i pogubnoj bezbrižnosti današnji pravoslavni, u Domovini, žive u pogubnom neznanju da su postali sol koja je obljutavila i koja, kako kaže Gospodin: Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze (Mt 5,13).
Kao takvi, oni sujetno i ravnodušno smatraju da pripadaju Gospodinu, a nikako da se sjete Njegova primjera kad je, duboko ganut u srcu, plakao nad sudbinom stanovnika Jeruzalema koji se nisu okoristili Njegovim milosnim prisustvom nego su ustrajali u svojoj zloći i nevjeri zbog koje su mnogi vremenito i vječno propali što se vidi iz ovih riječi svetog Evanđelja: Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: ''O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. 'Smrskat će o zemlju' tebe i 'djecu tvoju' u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja'' (Lk 19,41-44).
Postavlja se pitanje zašto je to tako, odnosno iz kojeg razloga pravoslavni, u Domovini, nisu sol zemlje i
svjetlost svijeta tj. ne vode brigu o svojem spasenju i spasenju tolikih zavedenih i obmanutih koji su na putu vječne propasti!?
Stoga je posve nužno razmotriti malo o tim smrtnicima, odnosno o pravoslavnima sadašnjeg
vremena, kad su istine Evanđelja toliko poznate i tako dobro utvrđene djelima i čudima koja je Bog učinio u svojoj svetoj Istinskoj pravoslavnoj crkvi, a savršenih i istinskih pravoslavnih vjernika odnosno onih koji nastoje biti dostojni da uživaju najveće moguće učinke i plodove Otkupljenja gotovo da i nema.
Današnji pravoslavni, u Domovini, žive u sujetnom i pogubnom ravnodušnom uvjerenju da su, i pored toliko bezumnika i poplave svih poroka tj. grijeha u okvirima svojih mjesnih pravoslavnih crkvi, ovladajući tajnom spasenja posve ispravni u svojim djelima i da među njima ima velik broj savršenih kršćanskih vjernika. A, u stvari, oni ne vide da uopće nisu spoznali tajnu kršćanskog spasenja i da savršenih vjernika među njima nema niti jednoga u vrijeme kad je Bog toliko vrijedan i željan da blago svoje milosti podijeli svetoj Istinskoj pravoslavnoj crkvi, po zasluzi svog jedinorođenog Sina, koji je postao čovjek.
Ti pravoslavni ne vide da su sve njihove mjesne pravoslavne crkve upale u pogubnu herezu Ekumenizma, (vidi -Ekumenizam i vrijeme otpadništva), i da su kao takve otpale od svete Istinske pravoslavne crkve a samim time i od svete i prave vjere Kristove. Pristajući uz pogubnu herezu Ekumenizma, a koja promiče zli i posve pogubni sotonski nauk da je u svim vjerskim konfesijama moguće spasenje odnosno da se čovjek može spasiti bez krštenja u ime Isusa Krista i pripadnosti Njegovoj svetoj Istinskoj pravoslavnoj crkvi, te su "crkve" postale sinagoge Sotone. Paradoksalno je to da su te heretičke pravoslavne crkve, a koje djeluju u Domovini i nanose joj nemjerljivu štetu kako na duhovnom tako i na materijalnom planu, u većini legalne odnosno priznate od mjerodavnih institucija RH, a imaju dvije nelegalne odnosno nepriznate a što ih ne sprječava da kao takve javno djeluju na teritoriju RH također nanoseći nemjerljivu štetu onima koji upadnu u njihovu pogubnu heretičku zamku. U te legalne spadaju: Makedonska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Crnogorska pravoslavna crkva, dok su Srpska pravoslavna crkva i takozvana Evropska pravoslavna crkva s kvaziarhiepiskopom Aleksandrom te koje su još uvijek pravno nepriznate a samim time i nelegalne na teritoriju RH. Dok je Srpska pravoslavna crkva, zbog pravno neutemeljena ugovora između RH i SPC-e i dalje nepriznata, Evropska pravoslavna crkva se već podosta vremena pokušava pravno registrirati pod imenom Hrvatska pravoslavna crkva, a na što kao heretička crkva nema ni državno (građansko) niti crkveno pravo, jer bi kao takva nama Hrvatima služila, ne na spasenje, nego na vječnu propast.
Dakle, postavši heretici ti i takvi pravoslavni više nisu sol zemlje ni svjetlost svijeta. Oni ne vide i ne znaju da će kao takvi tj. kao zli zavodnici svi biti osuđeni i otići u Pakao. Ta ih velika nesreća čeka jer kao heretici i sluge Sotone nemaju ljubavi prema Bogu i bližnjemu i stoga posve ravnodušni slijede pogubnu tamu, ljube sujetu i oholost, žude za truležnim bogatstvima ovoga prolaznog svijeta i svi trče za čulnim i varavim zadovoljstvima koja im zasljepljuju razum i prikrivaju ga gustom tamom neznanja u kojoj više ne raspoznaju svijetlost tajne istinskog kršćanskog spasenja da razlikuju dobro od zla, i da proniknu u istinu i doktrinu svetog Evanđelja u kojem je sadržana tajna spasenja. U svojoj oholosti, pogubnoj duhovnoj ravnodušnosti, vjerničkom kršćanskom neznanju i sotonskoj heretičkoj zabludi posve su zaboravili na istinsko pokajanje i ispovijed, plodove svete Liturgije, borbu sa strastima i budnost uma uz stalno prizivanje imena Isusova tj. Isusovu molitvu. Kako se ne drže Gospodinove zapovijedi: Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,33) nisu u stanju spoznati tajnu spasenja i stoga su na putu vječne propasti i trpljenja groznih i teških muka u Paklu!
Ovo pogubno i beznadno stanje pravoslavnih i dalje traje, a oni istinski pravoslavni kršćani u Domovini koji, uz pomoć i milost Božju, spoznavši tajnu spasenja budu to uvidjeli i usvojivši istinsku ljubav prema Bogu i bližnjemu neutješivi će biti u svojoj boli i plaču nad tolikom ljudskom nesrećom i pogubnim otpadom od Boga. Amen!
