Obzirom na broj onih koji se danas u Lijepoj našoj izjašnjavaju kao ''pravoslavni'', posve je sigurno da nema niti jednog od njih da istinski bolno oplakuje gubitak tolikih zavedenih duša koje su širom Domovine utonule u poguban san i žive u tami svojih zlih strasti i izokrenutih sklonosti odnosno grijeha, a da i ne pomišljaju na vječnu opasnost koja im prijeti neosjetljive na svoje vlastito zlo koje ne vide u tim prilikama.
Uz zavedene ''pravoslavne'' ovdje se misli i na sve ostale otpale nevjernike i bezbožnike, odnosno: katolike, protestante, muslimane, Židove, ... itd.
Te nesretne i jadne zavedene duše, ne samo da se raznih grijeha ne klone i da ih se ne plaše, već ih u svome sljepilu i vjerničkom neznanju stalno traže. Svom snagom slijede svoje loše sklonosti i nastojanja koja ih dovode u lažna i pogubna zadovoljstva. O tri glavne životne pogibelji odnosno o grijehu, Sotoni i smrti, a od kojih im ovisi vječno spasenje, uopće ne vode brigu čime jasno pokazuju da nisu spoznali tajnu spasenja. Ne krote ni svoje zle strasti, ni želje i ne gledajući kuda idu upadaju u sve opasnosti i provalije grijeha srljajući tako u vječnu propast. Kao takve, nisu svjesne da imaju bezbrojne neprijatelje čije je sotonsko lukavstvo neumorno, budnost i djelovanje stalni a mržnja neuništiva.
I poslije svega, treba li se čuditi ako to djelovanje, ili bolje reći, ako tolike i razne opasnosti navedenim zavedenim dušama nanose tolika zla koja se ne mogu ispraviti i da svi ti bezumnici idu u Pakao! Treba li se čuditi što se Sotona uzoholio poslije tolikih pobjeda koje mu sami bezumni i zavedeni smrtnici omogućavaju na svoju osobnu i strašnu vječnu propast!
Doista je zabrinjavajuće ili porazno što u Domovini nema niti jednog istinski pravoslavnog kršćanina koji plače i tuguje nad sudbinom tolikog mnoštva zavedenih i svim žarom srca traži tome lijeka iako bi kao Kristov vjernik i vojnik za to imao sposobnost.
U svojoj sujetnoj i pogubnoj bezbrižnosti današnji ''pravoslavni'', u Domovini, žive u pogubnom neznanju da su postali sol koja je obljutavila i koja, kako kaže Gospodin: Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze (Mt 5,13).
Kao takvi, oni sujetno i ravnodušno smatraju da pripadaju Gospodinu, a nikako da se sjete Njegova primjera kad je, duboko ganut u srcu, plakao nad sudbinom stanovnika Jeruzalema koji se nisu okoristili Njegovim milosnim prisustvom već su ustrajali u svojoj zloći i nevjeri zbog koje su mnogi vremenito i vječno propali što se vidi iz ovih riječi svetog Evanđelja: Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: ''O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. 'Smrskat će o zemlju' tebe i 'djecu tvoju' u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja'' (Lk 19,41-44). (Doista, ovo Gospodinovo proročanstvo se je i obistinilo jer je 70. godine nakon Njegova rođenja rimski vojskovođa Tit opkolio Jeruzalem i nakon poduže opsade razorio ga i spalio do temelja.)
Postavlja se pitanje zašto je to tako, odnosno iz kojeg razloga ''pravoslavni'', u Domovini, nisu sol zemlje i svjetlost svijeta, odnosno ne vode brigu o svojem spasenju i spasenju tolikih zavedenih i nesretnih koji su na putu vječne propasti!
Stoga je posve nužno razmotriti i rasuditi o tim smrtnicima, odnosno o ''pravoslavnim'' ovog vremena, kad su istine Evanđelja toliko poznate i tako dobro utvrđene djelima i čudima koja je Bog učinio u svojoj svetoj Istinskoj pravoslavnoj crkvi, a savršenih i istinskih pravoslavnih kršćana odnosno onih koji nastoje biti dostojni da uživaju najveće moguće učinke i plodove Otkupljenja gotovo da i nema.
Današnji ''pravoslavni'', u Domovini, žive u sujetnom i pogubnom ravnodušnom uvjerenju da su, i pored toliko bezumnika i poplave svih poroka odnosno grijeha u okvirima svojih mjesnih ''pravoslavnih'' crkvi, ovladavši tajnom spasenja posve ispravni u svojim djelima i da među njima ima velik broj savršenih kršćanskih vjernika. A, u stvari, oni ne vide da uopće nisu spoznali tajnu kršćanskog spasenja i da savršenih vjernika među njima nema niti jednoga u vrijeme kad je Bog toliko vrijedan i željan da blago svoje milosti podijeli svetoj Istinskoj pravoslavnoj crkvi, po zasluzi svog jedinorođenog Sina, koji je postao čovjek.
Ti ''pravoslavni'' ne vide da su ''crkve'' kojima pripadaju upale u pogubnu herezu Ekumenizma, (vidi -Ekumenizam i vrijeme otpadništva), i da su kao takve otpale od svete Istinske pravoslavne crkve a samim time i od svete i prave vjere Kristove. Pristajući uz pogubnu herezu Ekumenizma, a koja promiče zli i posve pogubni sotonski nauk da je u svim vjerskim konfesijama moguće spasenje odnosno da se čovjek može spasiti bez krštenja u ime Isusa Krista i pripadnosti Njegovoj svetoj Istinskoj pravoslavnoj crkvi, te su "crkve" postale sinagoge Sotone. Suprotno očekivanju te su heretičke ''pravoslavne'' crkve, a koje djeluju u Domovini i nanose joj nemjerljivu štetu kako na duhovnom tako i na materijalnom planu, u većini legalne odnosno priznate od mjerodavnih institucija RH, a ima jedna nelegalna odnosno nepriznata a što je ne sprječava da kao takva javno djeluje na teritoriju RH također nanoseći nemjerljivu štetu onima koji upadnu u njenu pogubnu heretičku zamku. U te legalne ''crkve'' spadaju: Makedonska ''pravoslavna'' crkva, Bugarska ''pravoslavna'' crkva, Crnogorska ''pravoslavna'' crkva, dok je Evropska ''pravoslavna'' crkva s ''arhiepiskopom'' Aleksandrom ta koja je još uvijek pravno nepriznata a samim time i nelegalna na teritoriju RH. Dok je priznanje Srpske ''pravoslavne'' crkve, zbog pravno neutemeljena ugovora između RH i SPC-e, nevaljalo i pod velikim upitnikom, Evropska ''pravoslavna'' crkva se već podosta vremena neuspješno pokušava pravno registrirati pod imenom Hrvatska pravoslavna crkva, a na što kao heretička crkva nema ni državno (građansko) niti crkveno pravo, jer bi kao takva Hrvatima koji teže istinskom pravoslavlju služila, ne na spasenje, nego na vječnu propast.
Dakle, upavši u pogubnu herezu Ekumenizma, ti ''pravoslavni'' više nisu sol zemlje ni svjetlost svijeta. Oni ne vide i ne znaju da će kao takvi, odnosno kao zli zavodnici biti osuđeni i otići u Pakao. Ta ih velika nesreća čeka jer kao heretici i sluge Sotone nemaju ljubavi prema Bogu i bližnjemu i stoga posve ravnodušni slijede pogubnu tamu, ljube sujetu i oholost, žude za trulim bogatstvima ovoga prolaznog svijeta i svi trče za čulnim i varavim zadovoljstvima koja im zasljepljuju razum i prikrivaju ga gustom tamom neznanja u kojoj više ne raspoznaju svijetlost tajne istinskog pravoslavnog kršćanskog spasenja da razlikuju dobro od zla, i da proniknu u istinu i doktrinu svetog Evanđelja u kojem je sadržana tajna spasenja. U svojoj oholosti, pogubnoj duhovnoj ravnodušnosti, vjerničkom neznanju odnosno sotonskoj heretičkoj zabludi, posve su zaboravili na istinsko pokajanje i ispovijed, plodove svete Liturgije, borbu sa strastima, čistoću srca i budnost uma uz stalno prizivanje imena Isusova odnosno Isusovu molitvu.
Obzirom da se ne drže Gospodinove zapovijedi:
Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,33), nisu u stanju spoznati tajnu istinskog kršćanskog spasenja i stoga su na putu vječne propasti i trpljenja groznih i teških muka u Paklu! Na njih se ne odnose Gospodinove riječi: Blaženi čisti srcem, jer će Boga vidjeti (Mt 5,8)!
Ovo pogubno i beznadno stanje spomenutih ''pravoslavnih'' i dalje traje, a oni istinski pravoslavni kršćani u Domovini koji, uz pomoć i milost Božju, spoznavši tajnu spasenja to stanje budu jasno uvidjeli i usvojivši istinsku pravoslavnu kršćansku ljubav prema Bogu i bližnjemu neutješivi će biti u svojoj boli i plaču nad tolikom ljudskom nesrećom i pogubnim otpadom od Boga. Amen!
Nema komentara:
Objavi komentar