Gubitak Boga je najveća patnja prokletih

U Knjizi mudrosti govori se o pravednicima i bezbožnicima na sudu. Pravednici će dobiti nagradu, udio svoj među svecima, i živjet će vječno. Prokletnici će očajavati, suočeni sa sudom, pravdom i blaženstvom onih koje su progonili: ''Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. Bazali smo stazama propasti, i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjeg nismo spoznali. Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? Sve je prošlo kao sjena i kratkotrajan glas. I kao lađa koja siječe uzburkano more i traga joj nema kuda prođe niti brazde hrptici njezinoj u valovima; ili kao ptica što zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: šiba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasjeca ga uza snažan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema više nikakva traga njezinu letu; ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina – tako i mi: jedva što smo na svijet došli, a već nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloći se svojoj sasvim istrošismo.'' (Mudr 5, 6-13).

  Postavlja se pitanje, koji to ne obraćaju pažnju na Gospodinovu i opomenu svete Crkve o žalosnoj i očajnoj stvarnosti vječne smrti, odnosno koji to svojevoljno hode stazama propasti i u svojoj zabludi ne poznaju puta Gospodnjeg, a čekaju ih ove strašne riječi Gospodinove osude: ''Idite od mene, prokleti, u vječni oganj pripravljen đavlu i njegovim anđelima!'' (Mt 25,41).

  Ako smo razumni i pravedni, odnosno ako poznajemo i ujedno vršimo volju Božju nama je jasno da su to oni koji umjesto života izabiru smrt, ili umjesto istine izabiru zabludu, ili umjesto ljubavi izabiru mržnju. Takvi ne shvaćaju i ne mare za činjenicu da ih čeka strašna kazna koja im se može posve nenadano dogoditi, odnosno da ih čeka odbačenost od Boga koja je najteži dio paklene kazne, a počinje riječima Gospodinovim osude: ''Idite od mene, prokleti!''. 
  Kazna je to, koja posve odgovara našem odvraćanju od Boga i koja je za nas puno teža od osjetilne muke, a naznačena je u Evanđelju po Mateju: ''Beskorisnog slugu izbacite van, u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'' (Mt 25,30).

  Gospodin je, nagovijestivši prve riječi te osude, također označio i prvi karakter Pakla. Dakle, odbačenost od Boga je gubitak Boga, što znači vječno prokletstvo. Izgubivši Boga, mi gubimo sve.

  U zemaljskom životu jedva možemo shvatiti težinu te kazne, jer nas spriječava površnost duha i nedostatak žive vjere. Nepravedni i zaokupljeni svakodnevnim životom ne otkrivamo bitni smisao svoje egzistencije. Zaboravljamo da smo stvoreni za Boga i da smo svojom ljubavlju dužni uzvratiti na ljubav Božju. Kao takvi udaljili smo se od Boga, kao od svoga posljednjeg i jedinog cilja.

  Međutim, kada prijeđemo prag vječnosti, sve pojave i stvari vidjeti ćemo u drugoj svjetlosti, odnosno shvatit ćemo besmisao svega onoga što je tako ludo privlačilo naše srce za života na zemlji. Više nećemo imati zemaljskih iluzija, a Bog će nam se objaviti u pravoj svjetlosti, odnosno u punom sjaju i beskrajnom savršenstvu.

  Ako smo težili k Bogu, kada prijeđemo taj prag, bit ćemo privučeni snažnom silom jedinom cilju istinske ljubavi. Međutim, ako smo bili u neprijateljstvu s Bogom bit ćemo posve odbačeni. Osjetit ćemo gubitak svakog dobra, svega onog za što smo sazdani, odnosno osjetit ćemo gubitak Boga, koji je trebao biti naš život, naša sreća, odmor, radost, ljubav i sve.

  Na ovom svijetu možemo stvoriti samo blijedu sliku tog gubitka i te patnje, ako pomislimo što ljudsko srce osjeća gubitkom najdraže osobe. Ali, te najveće boli na zemlji, male su u poređenju s patnjama i očajanjem odbačene duše. Gubitak Boga je najveća patnja prokletnika.

  Sveti Ivan Zlatousti piše: ''Ako govoriš i deset puta o Paklu, ti još nisi ništa kazao što je i približno gubitku Boga.''

  Sveti Augustin uči: ''Kada bi prokletnici gledali Boga, ne bi više osjećali svoje patnje i Pakao bi se preobrazio u Raj.'' Amen!

---