Nemoguće je prikazati sve ono što je Sotona zajedno sa svojim sljedbenicima isplanirao protiv svete Crkve i njene djece da ih odvede u vječnu propast.
A, da je njegov bijes posve velik vidi se iz riječi sv. Ivana: ''A jao vama zemljo i more, jer Đavao siđe među vas s velikom ljutnjom znajući da mu je ostalo još malo vremena.'' (Otk 12,12).
Nažalost, u današnje vrijeme, ove su izuzetno važne činjenice odlutale iz ljudskih umova i to sve na njihovu veliku štetu. Neprijatelj je lukav, okrutan i uvijek budan, a ljudi su naprotiv umorni, tromi i bezbrižni. Zašto se onda čuditi što Sotona posjeduje tako velik dio svijeta kada su mnogi oni koji ga slušaju, vjeruju i slijede njegove obmane, naspram maloga broja onih koji mu se suprotstavljaju. To je sve zbog toga što ljudi ne misle na vječnu smrt u koju ih Sotona želi baciti.
Sveto pismo i djela svetih Otaca svete Crkve svjedoče o nikada mirujućoj zloći, užasu i lukavosti Pakla koji bi najradije, kada bi to bilo moguće, sunovratio sve udove svete Crkve u vječnu propast. Kroz iste spise je vidljivo kako Gospodin svojom beskrajnom snagom i neoborivom zaštitom upravlja ljude prema vječnoj nagradi koja je ljudima dana po zaslugama Isusa Krista ukoliko surađuju s milosti Božjom.
Apostol Pavao ljude opominje da njihova nada nije isprazna, a apostol Petar, pošto je ljudima zapovijedio da sve svoje brige predaju Gospodinu, pridodao je: ''Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš Đavao kao ričući lav obilazi svijetom tražeći koga da proždre.'' (1 Petr 2,7).Ova i ostala upozorenja vrijede za sve ljude. U spoju s čovjekovim svakodnevnim iskustvima bila bi dovoljna da ljudima daju stvarnu predodžbu o đavolskim zamkama i prijevarama. Ali, pošto ljudi promatraju samo ono što zapažaju preko osjetila, stoga žive u lažnoj sigurnosti i ne poznaju tajnu odvratnost Sotone koja ih vodi u vječnu propast. Jednako tako ne poznaju zaštitu s kojom Bog bdije nad njima da ih obrani od zlog neprijatelja. U takvom neznanju i sljepoći nisu uopće zahvalni za sva ta dobročinstva, niti strepe od ikakve opasnosti. Ljudi su potonuli u čudno bezumlje i potpunu indiferentnost te ne doživljavaju nikakvu bol i suosjećanje sa sobom.
Neprijateljstvo Lucifera protiv ljudi staro je kao i njegov neposluh. Njegov bijes i okrutnost, koji su usmjereni protiv ljudi, toliko su veliki kao što je velika njegova oholost protiv Boga od onoga trenutka kada je postao svjestan da će vječna Riječ poprimiti ljudsku narav i biti rođena od one Žene koju je on vidio zaodjenutu suncem. Pošto svoju mržnju ne može iskaliti na Boga, iskaljuje je na djelima Božjim. Premda demon, sukladno svojoj anđeoskoj naravi, nikad ne odustaje od onoga što je njegova volja jednom odlučila, događa se da prema okolnostima odbacuje jedan način borbe kako bi prihvatio drugi koji je više uspješniji. Ali nikad, doslovno nikad ne odbacuje mržnju s kojom progoni čovjeka. Naprotiv, njegova mržnja raste i rasti će u toj mjeri u kojoj Bog podaruje milosti pravednicima i svecima svoje svete Crkve.
Pošto je to neprijatelj koji je bestjelesni duh, kojega ne umara nikakvo djelovanje, to je više revniji u potjeri. Čak toliko da s time započinje još od samog trenutka začeća u majčinom krilu, i ne odustaje od borbe sve dokle god se duša ne odjeli od tijela.
Ta borba ne sastoji se samo u tome što je čovjek začet u istočnome grijehu i zbog toga je podložan pokretačima požuda i svim ostalim neurednim sklonostima. Osim tih uzroka Sotona koristi svu svoju lukavštinu, zloću i moć. Koristi se osjetilima, duhovnim moćima, sklonostima i strastima čovjeka. Neprestano teži za tim da pokrade iz čovjekova života sve mogućnosti da postigne vječno spasenje. Ne postoji niti jedna prijetnja ili opasnost koju ne bi iskušao kako bi čovjeka skrenuo s pravoga puta i tako mu pokrao milosti, počevši od prvog pa sve do zadnjeg dana njegova ovozemaljskog života.
Prijetnja Đavla je posebice usmjerena protiv djece svete Crkve. Onog trenutka kada prepozna činjenicu prirodnog začeća Đavao istražuje namjeru roditelja. Promatra jesu li bili u stanju grijeha ili u stanju milosti jednako kao i to jesu li u ženidbenom činu prepoznali pravu mjeru stvari. Zli duhovi potom istražuju prirodne karakteristike roditelja, koje djeca kasnije uglavnom naslijede. Iz tih promatranja kao i iz bogata iskustva zli duhovi zaključuju narav i sklonosti koje će to malo biće jednom imati, a sukladno tome sklapaju računice o njegovoj budućnosti.
Ako su narav i sklonosti djeteta povoljne, nastojat će dovesti majku u razne opasnosti i iskušenja sve kako bi spriječili da dijete ugleda svjetlo dana i primi sveto krštenje. Tako bi spriječili da dijete dođe do blaženog stanja u kojem će moći gledati Boga licem u lice.
Međutim, kada je riječ o poganima i ostalim idolopoklonicima zli duhovi ne čine toliko veliki napor kako bi upropastili dušu još od samog trenutka njezina začeća jer smatraju da će za života biti u njihovoj službi. Amen!
Nema komentara:
Objavi komentar