Sveti strah Božji

Uđite kroz uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njime. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze. (Mt 7, 13-14)

  
Iz ovih opominjućih i strašnih Gospodinovih riječi vidi se da je puno veći broj onih koji će biti osuđeni nego onih koji će se spasiti.

  Potvrdu Gospodinovih riječi izriče i apostol Petar, a danas mnogi pravoslavni kršćani ne uzimaju za ozbiljno ove istinite i strašne njegove riječi: Ako se dakle pravednik jedva spašava, gdje će se pokazati bezbožnik i grešnik (1 Petr 4, 18).  
  Isto tako malo je onih pravoslavnih koji obraćaju pažnju na riječi apostola Pavla, a koje je kao bratsku opomenu uputio Filipljanima: Sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje (Fil 2.12). 
  Gospodin Isus Krist je naš posrednik kod Boga Oca koji se djelotvorno zauzima za nas i svome Ocu stalno prikazuje neizmjerno blago svojih zasluga kao zadovoljštinu za naše grijehe. Stoga, naše pouzdanje treba biti veliko obzirom na činjenicu da smo od strane Gospodina Isusa Krista zastupljeni kod našeg nebeskog Oca.  
  Međutim, bez obzira na tu zastupljenost kod Boga Oca, mi nikada ne smijemo posve otkloniti strah od sebe da vječno blaženstvo nećemo postići. To blaženstvo nama neće doći samo od sebe već smo dužni ispuniti nužne uvjete da ga ostvarimo. Dužni smo imati posvetnu milost i do kraja u njoj ustrajati da bi se spasili. 
  Spasonosni strah da nećemo uspjeti temeljimo na tome što ne znamo hoćemo li zbog svoje ljudske slabosti moći činiti ono što je nužno da ostvarimo što nam je Bog obećao.   
  Sveto pismo na više mjesta nas pravoslavne upozorava na taj sveti strah Božji: Boj se Jahve i kloni se zla (Izr 3,7).
  Provedite sa strahom vrijeme svoga boravka u tuđini (1 Pt 1,17).
  Upravo radi ovih opomena i radi svoje ljudske slaboće Sveti su bili u svetom strahu za svoje spasenje. I mi dok smo još u svome smrtnome tijelu tako smo se dužni nadati i strahovati. 
  Dužni smo se nadati da ćemo se spasiti, jer nam je to Bog obećao, a dužni smo i strahovati jer ne znamo hoćemo li sa svoje strane učiniti sve ono što je nužno da blaženstvo postignemo.
  Sveta kršćanska pravoslavna nada će nam strah ublažiti da ne postanemo malodušni i ne upadnemo u očaj, a spasonosni i sveti strah Božji će nam nadu urediti da ne postanemo preuzetni.
  Ako se tako nadamo i strahujemo uvijek ćemo činiti ono što je potrebno i ispravno u ostvarenju svoga blaženstva i vječnog života u Nebu. Amen!