Briga oko svoga spasenja i apostolska služba trebaju biti glavna dužnost kršćana Pravoslavne vjere

  Pravi Isusovi učenici

 

''Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: 'Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov'. Odgovori Šimun: 'Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.' Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: 'Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!' Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: 'Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!' Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.'' (Lk 5,1-11)

  Iz ovog dijela Evanđelja vidljivo je da se Gospodin Isus Krist nalazi pokraj Genezaretskog jezera gdje se oko njega narod skuplja i gura da čuje njegove riječi. Ušavši u Petrovu lađu Gospodin zamoli apostola Petra da je malo otisne od kraja da iz nje poučava narod koji se nalazio na obali. Taj narod, koji svojim guranjem pokazuje veliku gorljivost da čuje božansku riječ, daje nam lijep primjer da riječ Božju, a koja se naviješta s oltara svake nedjelje i blagdana, trebamo rado i gorljivo slušati.

  Božja riječ je hrana duše kao što je kruh hrana tijelu i ako je redovito ne slušamo uveliko griješimo i nalazimo se na putu vječne propasti. Stoga, riječ Božju trebamo gorljivo slušati i po njoj živjeti da bi svoju dušu hranili za život vječni.

  Nadalje, vidi se da Gospodin poučava narod upravo iz Petrove lađe koja ovdje predstavlja svetu Crkvu kojoj je Gospodin za vrhovnu glavu dao svoje Apostole i njihove nasljednike biskupe. 
  Dakle, ako čovjek želi čuti pravu božansku nauku treba isključivo i jedino ići do svete Crkve koja je nositeljica i zaštitnica Božje riječi na zemlji, dok je sve drugo oko nje zabluda i laž koja vodi u vječnu propast.

  Kada je završio pouku Gospodin zapovjedi apostolu Petru: ''Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.'' (Lk 5,4). Apostol Petar pak odgovori: ''Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.'' (Lk 5,5).

  Poznato je da čovjek zna dugo raditi i puno se truditi, ali mu u većini slučajeva muka bude uzaludna! Postavlja se pitanje, zašto je to tako? Pa upravo zato i vrlo često radi njegove zle nakane jer želi sve napraviti svojim ljudskim silama. Kod svojih poslova samo misli na zemaljske obzire, a ne gleda gore prema Bogu i njemu ne preporučuje svoja nastojanja. Zato mu Gospodin uskraćuje svoj blagoslov jer vrši svoju ljudsku, a ne Božju volju. Kao takav, uzalud radi za vječnost i zato neće imati plaće u Nebu.

  Svoje poslove i nastojanja trebamo preporučiti Gospodinu i sve činiti iz ljubavi prema njemu da budemo blagoslovljeni za vremenitost i vječnost. A, da je to istina dokazuju ribari s apostolom Petrom na čelu, jer upravo onda kada su radili u Isusovo ime ulovili su tako veliku količinu riba da su im se mreže gotovo razdirale i obje lađe skoro potonule. Bogati ulov riba samo je slika velikog obraćenja ljudi koje će se u Isusovo ime dogoditi po Petru i drugim apostolima.

  Dakle, kada polazimo na svoj posao u Božje ime tada nam sve na dobro izađe i svaki smo dan, a što je najbitnije, bogatiji zaslugama koje će nam jednom pribaviti veliku plaću u Nebu.

  ''Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: 'Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine'!'' (Lk 5,8)

  Apostol Petar bio je pošten i bogobojazan čovjek koji se posve ponizio pred Gospodinom i nije se smatrao dostojnim da opći s tako velikim čudotvorcem. On je spoznao i tim svojim činom pokazao da ne smijemo biti oholi već da se trebamo poniziti i za sve ono što imamo i što jesmo trebamo zahvaljivati Bogu, a ne sebi.

  Nadalje, na kraju ovog dijela Evanđelja Gospodin reče apostolu Petru: ''Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti!'' (Lk 5,10).

  Tim je riječima Gospodin pozvao Petra u apostolsku službu govoreći mu da će u njegovo ime loviti ljude, odnosno da će Izraelce i pogane obraćati na svetu kršćansku vjeru, dajući mu do znanja da je apostolska služba ispred svake druge ljudske zemaljske službe.

  Da je apostolska služba ispred svake druge ljudske službe ovdje na zemlji potvrđuju riječi Evanđelja: ''Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.'' (Lk 5,11).

  Iz ovih je riječi vidljivo da su apostoli spoznali svoj uzvišeni poziv i zato su izvukli svoje lađe na kopno da spremno slijede Gospodina. Kao pravi Isusovi učenici oni su ostavili vremenito da bi zadobili vječno. Shvatili su da briga oko svoga spasenja i apostolska služba trebaju biti glavna ili osnovna njihova dužnost, jer Gospodin govori: ''Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?'' (Mt 16,26).

  Upravo iz tog razloga trebamo sve vjerovati što je Bog objavio, sve zapovijedi držati što nam je naložio i sva sredstva milosti primati koja je odredio za naše spasenje kako bi postigli svrhu svoga postojanja a to je život vječni. Amen!