U ljubavi prema Bogu bit je naše savršenosti

Ljubav prema Bogu Gospodin Isus Krist naziva prvom i najvećom zapovijedi zato što bez te ljubavi nema ni naše kršćanske savršenosti. U ljubavi prema Bogu sadržano sve savršenstvo našega života, što potvrđuje i apostol Pavao: ''A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savršene skladnosti.'' (Kol 3,14). 
  Riječi apostola Pavla pokazuju da ljubav prema Bogu sve kreposti međusobno spaja i čini ih savršenima. Stoga, dužni smo težiti za ljubavi prema Bogu da postanemo savršeni, odnosno savršeni smo samo onda kada je naša ljubav prema Bogu savršena.
  Iz rečenog je jasno da se naše savršenstvo sastoji jedino u ljubavi prema Bogu. Kako smo određeni da se jednom sjedinimo s Bogom i uživamo ga u sve vjekove, naše savršenstvo se sastoji jedino u ljubavi prema Bogu, odnosno samo ljubav prema Bogu združuje nas s Bogom i dovodi do uživanja radosti Neba. Stoga, ako zapovijed ljubavi prema Bogu izvršavamo u cijelosti onda smo postali savršeni i činimo ono što Gospodin zapovijeda: ''Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!'' (Mt 5,48).
  Mi bi se varali kada bi svoju kršćansku savršenost tražili u vršenju pojedinih dobrih djela kao i u samome pridržavanju evanđeoskih savjeta, odnosno u dragovoljnom siromaštvu, savršenoj čistoći i potpunoj poslušnosti.
  U dragovoljnom siromaštvu se ne sastoji naše savršenstvo jer bi tada, kako primjećuje sv. Jeronim, bili savršeni i poganski mudraci od kojih su mnogi prezirali zemaljska dobra i svojevoljno siromašno živjeli.
  Naša savršenost se ne sastoji ni u savršenoj čistoći jer su i mnogi pogani vjerovali u tu krepost, a u Evanđelju se može pročitati o pet ludih djevica koje su bile isključene sa svadbene gozbe, iako su bile djevice.
  Isto tako, naša savršenost se ne sastoji ni u potpunoj poslušnosti jer su vojnici i razbojnici često slijepo poslušni, a ipak radi toga nisu savršeni.  
  Postavlja se pitanje, u čemu se sastoji naša savršenost?
  Odgovor je uvijek i ponovo isti, naša savršenost se sastoji jedino u ljubavi prema Bogu, jer Gospodin mladiću koji je htio biti savršen govori: ''Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!'' (Mt 19,21).
  Svoja vremenita dobra bogati mladić trebao je ostaviti samo zato da bez ikakvih zapreka može vjerno slijediti Gospodina. U tim riječima pod našom savršenošću Gospodin ne misli na odricanje od svih zemaljskih dobara, nego pod odricanjem podrazumijeva da smo u svome životu dužni nasljedovati njega samoga.
  Kako govore i uče sv. Jeronim i Ambrozije nasljedovati Gospodina ne znači ništa drugo već ga ljubiti. Jedino u ljubavi prema Gospodinu posve se predajemo i posvećujemo Gospodinu, pristajemo za njim, postajemo mu učenici i vjerno ga slijedimo.  
  Postavlja se pitanje, što se može zaključiti iz ovoga što je rečeno? Kao kršćani, jesmo li dužni prezirati i omalovažavati dobra djela, kreposti i evanđeoske savjete budući da se u njima ne sastoji naše savršenstvo? Ne, nikako, jer ako se u ovim izrazima i ne nalazi naše savršenstvo oni su ipak neophodna i nužna sredstva da se to savršenstvo postigne. Amen!