Na što se sve proteže sveta kršćanska nada
Sveta kršćanska nada se proteže na sve ono što nam je Bog obećao
Za vječno blaženstvo prije svega potrebno je oproštenje grijeha
Dužni smo i možemo se nadati da će nam Bog dati nužnu posvetnu milost za naše spasenje
Dužni smo se nadati vremenitim dobrima koja dolaze od Boga i služiti se njima u ostvarivanju svoga blaženstva
Sveta kršćanska nada se proteže na sve ono što nam je Bog obećao
Bog nam je obećao vječno blaženstvo i sve ono što je nužno i korisno za njegovo ostvarenje. To obećanje obuhvaća oproštenje grijeha, posvetnu milost i vremenita dobra koja su nam potrebna za postignuće vječnog blaženstva.
Bog želi da svi ljudi postignu vječno blaženstvo i zato ih je stvorio. Ta želja je ostala bez obzira na činjenicu što su prvi ljudi sagriješili i izgubili prvobitno blaženstvo.
U svome velikom milosrđu Bog se je smilovao i ljudima obećao Spasitelja koji će u određeno vrijeme doći da potraži i učini blaženim ono što je bilo izgubljeno. Iz tog razloga Gospodin Isus Krist je na križu izvršio djelo spasenja da ljudi opet postanu djeca Božja i da im Nebo opet bude otvoreno.
Zato Gospodin i govori: ''Da, volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega dobije život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan.'' (Iv 6,40).
Apostol Pavao o obećanoj nadi govori: ''Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.'' (1 Kor 2,9).
Ta sveta kršćanska nada oduvijek je oduševljavala sve vjerne sluge Božje i davala im snagu i moć da u svim životnim teškoćama budu strpljivi i postojano ustrajni. Oni su znali da će obećano blaženstvo dobiti samo onda ako učine sve što je nužno i potrebno s njihove strane za ostvarenje tog cilja. Nadali su se ne samo vječnom blaženstvu nego i svemu onome što je za ostvarenje tog cilja bilo nužno i korisno.
Za vječno blaženstvo prije svega potrebno je oproštenje grijeha
Dužni smo znati da je za blaženstvo neophodno i prije svega nužno oproštenje grijeha. To dokazuje sveta kršćanska vjera koja nas uči da ništa nečisto ne može ući u Nebo.
Poznato je da Bog želi da svi ljudi zavrijede život vječni i zato je pripravan svima oprostiti grijehe, što potvrđuje prorok Jeremija: ''Očistit ću ih od svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene, i oprostit ću im sve krivice koje mi skriviše odmetnuvši se od mene.'' (Jr 33,8).
U svetom Evanđelju na više mjesta može se pročitati da je za života na zemlji Gospodin Isus Krist mnogim grešnicima oprostio grijehe. Između ostalih grijehe je oprostio svetoj Mariji Magdaleni, apostolu Petru, desnom razbojniku na križu, a u svojoj svetoj Katoličkoj Crkvi ustanovio je dva sveta sakramenta za oproštenje grijeha. Ustanovio je sakrament krštenja i sakrament pokore tako da ljudi mogu u svako vrijeme biti očišćeni kako od istočnog tako i od osobnog grijeha.
Zbog ustanovljenih sakramenata s pravom se možemo nadati oproštenju grijeha jer ni veličina ni množina grijeha ne može nam tu svetu kršćansku nadu oslabiti, što Bog potvrđuje po proroku Izaiji: ''Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeliti će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.'' (Iz 1,18).
Mi nikada ne smijemo pasti u očaj radi svojih grijeha jer je Bog milosrdan i svemogući Otac koji može i hoće oprostiti svaki grijeh ma koliko velik bio.
Naša je dužnost da se iskreno pokajemo i redovito ispovijedamo svoje grijehe pa se onda pouzdano možemo nadati da ćemo od Boga dobiti oproštenje.
Dužni smo i možemo se nadati da će nam Bog dati nužnu posvetnu milost za naše spasenje
Sveti kršćanski nauk uči da bez milosti Božje nismo u stanju ispuniti uvjete koji se traže za vječno blaženstvo!
Stoga, dužni smo znati da po svojim vlastitim snagama nismo u stanju grijeh izbjegavati i vršiti dobra djela kojima bi osigurali Nebo i vječno blaženstvo. Sami po sebi nismo u stanju ni spasonosnu misao zamisliti, a kamoli neko dobro djelo izvršiti, što potvrđuje apostol Pavao: ''To ne znači da bismo sami po sebi bili sposobni nešto pomisliti kao da bi dolazilo od nas. Ne, naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je i osposobio da budemo službenici Novoga saveza.'' (2 Kor 3,5-6).
Bog hoće da svi zavrijedimo život vječni i zato nam daje nužnu milost da to i ostvarimo, a tu utješnu i posve jasno izrečenu istinu potvrđuje apostol Pavao: ''Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete pobijediti.'' (1 Kor 10,13).
Ovim riječima Gospodin Isus Krist jasno govori o toj posvetnoj milosti koja je potrebna za naše spasenje: ''Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti.'' (Iv 15,5).
Kao što mladice neprestano dobivaju sokove od trsa da mogu rasti i plodove donijeti tako i nama neprestano dolazi milost od Gospodina Isusa Krista da možemo donijeti plodove pravednosti i raditi oko svoga spasenja, što potvrđuje apostol Petar: ''Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist.'' (1 Pt 1,13).
Iz svega rečenog se vidi da nikada ne smijemo biti malodušni i upasti u očaj. Uvijek možemo i dužni smo se nadati da će nam u svim životnim okolnostima Bog dati potrebnu posvetnu milost da ostvarimo svoje blaženstvo.
Dužni smo se nadati vremenitim dobrima koja od Boga dolaze i služiti se njima u ostvarivanju svoga blaženstva
Za života na zemlji imamo razne životne potrebe. Treba nam hrana, stan, odijelo, pomoć u pogibeljima kao i blagoslov u životnim nastojanjima i poslovima.
Ova i slična dobra Bog nam je obećao, što potvrđuje David: ''Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš svoju ruku, do mile volje sitiš sve živo.'' (Ps 145,15-16).
Iz tog razloga Gospodin Isus Krist nas odvraća od prevelike brige za vremenita dobra i potiče da imamo pouzdanje u Boga koji će nam posve sigurno dati sve što nam je potrebno za život na zemlji, što potvrđuje riječima: ''Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salamon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?! Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! - to sve traže pogani - jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno.'' (Mt 6,26-32).
Ovim obećanim vremenitim dobrima dužni smo se nadati i upotrijebiti ih u ostvarenju svoga blaženstva. Ta dobra imaju svrhu da budu sredstva po kojima ćemo Bogu služiti i spasiti se od vječnog prokletstva. Amen!
Nema komentara:
Objavi komentar