Čežnja za Bogom

Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren

Bog nikada ne prestaje čovjeka privlačiti sebi i samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo za čime u svome zemaljskom životu neprekidno traga. 

   Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva je ta što je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom. Već od svoga postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo zato postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava.

   Čovjek ne može punim životom po istini živjeti ako tu ljubav slobodno ne prizna i ako se svome Stvoritelju posve ne povjeri.

   Oduvijek pa sve do danas ljudi su na mnogo načina izrazili svoje traženje Boga kroz svoje vjerske nazore i religiozna ponašanja kao što su molitve, žrtve, obredi, razmatranja, itd.

   I pored toga što ovi izražajni oblici mogu biti višeznačni oni su toliko općeniti da se čovjeka može i treba obilježiti kao religiozno biće. Ali, tu intimnu i životnu povezanost s Bogom čovjek može zaboraviti, ne priznati i čak izričito odbaciti. Takvi stavovi mogu imati najrazličitije uzroke: pobunu protiv prisutnosti zla u svijetu, neznanje ili vjerski nehaj, brige za svjetovno i za bogatstvo, loš primjer vjernika, misaone struje protivne vjeri i naposljetku težnju čovjeka grešnika da se iz straha pred Bogom sakrije te izmakne njegovu pozivu.

   Iako čovjek može zaboraviti ili odbaciti Boga, Bog ipak neumorno svakoga čovjeka zove da ga traži, da živi i nađe sreću. To Gospodin Isus Krist jasno govori: ''Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.''(Mt 7,7-8).

   Međutim, to traženje od čovjeka zahtjeva puni napor uma i ispravnost volje, srce iskreno kao i svjedočanstvo drugih koji će ga naučiti kako da traži Boga. Amen!