Posvetna milost

Kraljevska svadbena gozba

''Isus im ponovo poče govoriti u usporedbama i reče: Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji priredi svadbu svome sinu te posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Ali ovi ne htjedoše doći. Tada ponovo posla druge sluge veleći im: 'Kažite uzvanicima: Pripravio sam gozbu, junci su moji i utovljenici poklani, i sve je gotovo. Dođite na svadbu!' Oni nisu marili za to, već odoše: tko na svoje imanje, tko u svoju trgovinu. Preostali uhvatiše njegove sluge, izgrdiše ih i ubiše. Nato se kralj razgnjevi te posla vojsku i pogubi one ubojice a grad im zapali. Poslije toga reče slugama: 'Gozba je, istina, gotova, ali uzvanici nisu bili dostojni. Zato izađite na raskršća putova te pozovite na svadbu koga god nađete.' Sluge iziđoše na putove te dovedoše sve koje nađoše: zle i dobre. Tako se svadbena dvorana napuni gostima. Tada uđe kralj da pogleda goste. Nađe ondje jednog čovjeka koji ne bijaše obučen u svadbeno ruho te mu reče: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?' On ostade nijem. Tada kralj zapovijedi poslužnicima: 'Svežite mu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba!' Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih!'' (Mt 22, 1-14)

   U ovom dijelu Evanđelja vidljiv je poziv koji je upućen Izraelcima i poganima, odnosno svim ljudima koji će do Sudnjeg dana živjeti na zemlji da uđu u svetu Crkvu Pravoslavnu koju je Bog osnovao po svome sinu Gospodinu Isusu Kristu.

   Isto tako se vidi i odbačene kršćane koji primljenu svetu kršćansku vjeru nisu posvetili svojim pobožnim životom nego su od nje posve otpali.

   Poznato je da su Izraelci bili pozvani da vjeruju u Spasitelja već po prorocima. A, kada se je u punini vremena Gospodin uistinu i pojavio o njemu su tada posve jasno propovijedali sveti Ivan Krstitelj prije i apostoli poslije njegove smrti te poticali Izraelce da svim srcem pristanu uz njega.

   Kako su posve upali u zemaljske okove Izraelci nisu pazili na taj poziv. Neki od njih, odnosno veliki svećenici, pismoznanci i farizeji čak su i ustali protiv Gospodina i njegovih navjestitelja Evanđelja te ih ubili. Za kaznu njihove okorjelosti i protivljenja Evanđelju Bog je poslao Rimljane koji su Jeruzalem razorili do temelja i ubili nebrojeno mnoštvo Izraelaca.

   Zbog toga što su mnogi Izraelci odbacili Evanđelje apostoli i njihovi nasljednici obratili su se poganima i njima naviještali svetu kršćansku vjeru. Tu pruženu milost puno je pogana prihvatilo, povjerovali su i dali se krstiti.

   Ipak, poslije krštenja većina njih nije živjelo po propisima Božjega zakona već su se odali svojim zlim pohotama i strastima te su uveliko i teško griješili. Kao takvi predočeni su čovjekom koji je na svadbu došao bez svadbenoga ruha.

   Kršćanin koji je sačuvao svetu kršćansku vjeru, ali nije ostvario posvetnu milost, odnosno nije ostvario svetu kršćansku ljubav prema Bogu i bližnjemu također je predočen čovjekom koji se usudio doći na gozbu bez svadbene odjeće. Vidjevši ga takvoga Kralj, odnosno Gospodin dao ga je svezanoga baciti u tamu gdje je bio plač i škrgut zubi.

   Upravo tako će se dogoditi svakom kršćaninu koji provodi grešan život te u njemu do svoje smrti posve ustraje. Bog će ga, jer dolazi k njemu bez svadbene odjeće, odnosno bez posvetne milosti ili bez svete kršćanske ljubavi, baciti u vječnu muku i groznu tamu Pakla.

   Iz ovoga dijela Evanđelja, odnosno iz svega do sada rečenog vidljivo je da sama vjera kršćaninu nije dosta za spasenje nego da je uz tu vjeru nužno potreban i njegov svet život, jer Gospodin govori: ''Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.''(Mt 7,21).

   Nadalje, veoma važan smisao imaju Gospodinove riječi: ''Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih!'' (Mt 22,1-14).

   Ljudi svakog naraštaja pozvani su da se spase od vječnog prokletstva jer Bog tako želi, što tvrdi apostol Pavao: ''To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine.'' (1 Tim 2,3-4).

   Iako Bog svim ljudima daje nužnu milost za spasenje ipak će se njih samo mali broj spasiti od vječne propasti, jer većina ih ne ispunjava uvjete koji su nužni za spasenje i blaženstvo. Bez obzira što imaju sve mogućnosti velika većina današnjih ljudi ne žele prihvatiti svetu kršćansku vjeru. Čineći tako oni nemaju pravu i svetu kršćansku ljubav prema Bogu i bližnjemu te kršeći njegove zapovijedi kao takvi nalaze se na putu vječne propasti.

   Kršćanin koji ne želi da bude odbačen s većinom u vječnu propast već želi da s manjinom bude spašen treba sačuvati svetu kršćansku vjeru, nadu i ljubav prema Bogu i bližnjemu te brižno izbjegavati sve ono što vodi do gubitka tih triju bogoslovnih kreposti.

   Da sačuva te bogoslovne kreposti trebaju ga poticati ove posve jasne Gospodinove riječi koje stalno treba imati pred očima da ga uvijek zorno upozoravaju:''Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njime. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!'' (Mt 7,13-14). Amen!