Ljubav prema Bogu sjedinjuje nas s Bogom

  Kao pravoslavne kršćane, sveta vjera i nada upućuju nas na Boga jer su bogoslovne kreposti, ali one nisu savršene kao ljubav.  

  Dok vjera uči poznavati Boga i kod nas budi težnju da postavimo Boga kao svoje najveće i savršeno dobro, ali dalje od toga ne ide, nada, pak, čini da s pouzdanjem očekujemo sjedinjenje s Bogom kojemu su upravljene sve naše želje, ali nam ni ona ne može približiti bit našeg čeznuća i s njime nas sjediniti.

  Bez obzira koliko su ove dvije bogoslovne kreposti uzvišene, ipak su nesavršene jer nam samo izdaleka pokazuju Boga i ne mogu nas ujediniti s njime. 
  Međutim, drukčije je s ljubavi prema Bogu koja nas neprekidno vodi k Bogu, najuže nas s njime sjedinjuje i čini da posjedujemo Boga, jer Gospodin govori: Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14,23).

  I apostol Ivan tvrdi: Tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu (1 Iv 4,16).

  O, kako je ljubav prema Bogu velika i čudesna krepost, jer nas privodi k Bogu te nas s njime sjedinjuje. Tada smo posve sretni jer poput zaručnice u Pjesmi nad pjesmama možemo reći: Dragi moj pripada meni, a ja njemu (Pj 2,16).

  Kada bi obilovali blagom i bogatstvom, častima, dostojanstvom i drugim dobrima koja svijet daje svojim slugama, što bi to sve bilo prema onoj sreći kojoj nas vodi krepost ljubavi prema Bogu?

  Sve što je zemaljsko traje samo kratko vrijeme i ne može zasititi ljudsko srce, ali kada posjedujemo Boga tada posjedujemo sve jer uživamo najveće dobro koje nas već ovdje na zemlji ispunja utjehom i radošću, a na drugome svijetu nas čini neizrecivo blaženima, jer apostol Pavao tvrdi: Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube (1 Kor 2,9).

  Dakle, posve smo nerazumni i nerazboriti pravoslavni kršćani ako svoje srce odvraćamo od Boga i poklanjamo svijetu. Čineći tako sličimo nerazboritu djetetu koje ne mari za dragocjene bisere nego umjesto njih uzima krhotine obojena stakla. 
  Stoga, ako smo razumni i razboriti kršćani tada smo dužni slijediti Svete u Nebu te iz sveg srca ljubiti Boga da se kod nas Bog nastani i učini nas blaženima. Amen!