Ljubav prema Bogu

Bit pravoslavne kršćanske savršenosti

  
  U potrazi za smislom postojanja u srcu smo nemirni i nismo posve zadovoljni. Tek kad otkrijemo svrhu za koju smo stvoreni, odnosno kad otkrijemo svoje dostojanstvo srce ćemo umiriti, u cijelosti biti radosni i slobodni, i otvoreni za ljubav.

  Dužni smo znati da u traganju ili u hodu k savršenosti i svetosti možemo zaći na stranputicu, upasti u zabludu i biti daleko od pravog i spasonosnog puta. Stoga, dužni smo paziti na orijentire, jer ako se izgubimo i upadnemo u zabludu tada smo u velikoj opasnosti da ne otkrijemo svrhu za koju smo stvoreni i ispunimo Gospodinove riječi: Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život (Mt 16,26)?
  Postavlja se pitanje, što smo dužni činiti da možemo prepoznati spasonosne orijentire koji će nas dovesti do svrhe za koju smo stvoreni, odnosno do blaženstva u Nebu?
  Da prepoznamo prave orijentire i ne upadnemo u pogubnu zabludu dužni smo se poniziti i biti poslušni Gospodinovim riječima: Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se (Mt 7,7-8).
  Samo poniznim i poslušnim vršenjem Gospodinovih riječi pronaći ćemo svoje dostojanstvo i doći u stanje da iz slobodna i mirna srca sa svetim Augustinom radosno uskliknemo: ''Velik si Gospodine, i hvale dostojan veoma, velika je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja, čovjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedočanstvo svoga grijeha i svjedočanstvo da se oholima protiviš. Pa ipak te želi hvaliti čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.''

  
  U ljubavi je bit naše savršenosti

  Ljubav prema Bogu Gospodin Isus Krist naziva prvom i najvećom zapovijedi zato što bez te ljubavi nema ni naše savršenosti. U ljubavi je sadržano svo savršenstvo našega života, što potvrđuje i apostol Pavao: A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savršene skladnosti (Kol 3,14).

  Riječi apostola Pavla pokazuju da ljubav sve kreposti međusobno spaja i čini ih savršenima. Stoga, dužni smo težiti za ljubavi da postanemo savršeni, odnosno savršeni smo samo onda kada je naša ljubav savršena.

  Iz rečenoga je jasno da se naše savršenstvo sastoji jedino u ljubavi. Obzirom da smo određeni da se jednom sjedinimo s Bogom i uživamo ga u sve vjekove naše savršenstvo se sastoji jedino u ljubavi, odnosno samo ljubav nas združuje s Bogom i dovodi do uživanja radosti Neba.

  Dakle, ako zapovijed ljubavi prema Bogu izvršavamo u cijelosti onda smo postali savršeni, odnosno činimo ono što nam Gospodin zapovijeda: Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski (Mt 5,48)!

  Mi bi se varali kad bi svoju savršenost tražili u vršenju pojedinih dobrih djela kao i u samome pridržavanju evanđeoskih savjeta, odnosno u dragovoljnom siromaštvu, savršenoj čistoći i potpunoj poslušnosti.

  U dragovoljnom siromaštvu se ne sastoji naše savršenstvo jer bi tada, a kako primjećuje sveti Jeronim bili savršeni i poganski mudraci od kojih su mnogi prezirali zemaljska dobra i svojevoljno živjeli siromašno.

  Naša savršenost se ne sastoji ni u savršenoj čistoći jer su i mnogi pogani vjerovali u tu krepost, a u Evanđelju se može pročitati o pet ludih djevica koje su bile isključene sa svadbene gozbe iako su bile djevice.

  Isto tako naša savršenost se ne sastoji ni u potpunoj poslušnosti, jer su vojnici i razbojnici često slijepo poslušni a ipak radi toga nisu savršeni. 
  Postavlja se pitanje, u čemu se sastoji naša savršenost?

  Odgovor je uvijek i ponovo isti, naša savršenost se sastoji samo i jedino u ljubavi, što potvrđuje Gospodin kad je rekao bogatom mladiću koji je htio biti savršen: Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me (Mt 19,21).  
  Svoja vremenita dobra bogati mladić trebao je ostaviti samo zato da bez ikakvih zapreka može vjerno slijediti Gospodina. U tim riječima pod našom savršenošću Gospodin ne misli na odricanje od svih zemaljskih dobara, nego pod odricanjem podrazumijeva da smo u svome životu dužni nasljedovati njega samoga.

  Kako govore i uče sv. Jeronim i Ambrozije nasljedovati Gospodina ne znači ništa drugo već ga ljubiti. Jedino s ljubavlju posve se predajemo i posvećujemo Gospodinu, odnosno pristajemo za njim, postajemo mu učenici i vjerno ga slijedimo.

  Postavlja se pitanje, što se može zaključiti iz ovoga što je rečeno? Kao kršćani, jesmo li dužni prezirati i omalovažavati dobra djela, kreposti i evanđeoske savjete budući da se u njima ne sastoji naše savršenstvo? 
  Ne, nikako, jer ako se u ovim izrazima i ne nalazi samo naše savršenstvo oni su ipak neophodna ili nužna sredstva da se to savršenstvo postigne. Amen!