Plodovi svete kršćanske nade

Prekrasni su plodovi koje nam donosi sveta kršćanska nada

  Kada govorimo o plodovima koje donosi sveta kršćanska nada potrebno je reći da:

  Sveta kršćanska nada jača nas u napastima

  Sveta kršćanska nada u nama hrani nebeski smisao

  Sveta kršćanska nada u nama oživljuje gorljivost za krepost

  Sveta kršćanska nada tješi nas u nevoljama

  Sveta kršćanska nada nam zaslađuje nam smrt

  Sveta kršćanska nada jača nas u napastima

  Naš život na zemlji je neprestana borba protiv unutrašnjih i vanjskim neprijatelja koji nam stalno prijete i idu za tim da nas gurnu u vječnu propast.

  Đavao, oholi svijet i požuda tijela su naši unutrašnji i vanjski neprijatelji koji upotrebljavaju sva sredstva da svoj cilj postignu. 
  Navaljuju kako izvana tako i iznutra, pojedinačno i združenim silama, služe se laskanjima i obećanjima, prijete raznim grozotama, a često znaju i silu poduzeti. Pogotovo napada Đavao koji na sve razne načine traži priliku da nas zavede i kao takve odvede u vječnu propast.

  Kod svih tih napasti mi smo veoma slabi i sami po sebi ne možemo ništa učiniti. Ako se pouzdamo sami u sebe ni najmanje napasti nismo u stanju savladati i sličimo tankoj trsci koju svaki vjetar prigiba prema zemlji. Zato se s pravom postavlja pitanje, kod tih borbi i pogibelji što nas može održati da snagu ne izgubimo i da u svojoj slabosti sa zlobnim neprijateljima mir ne sklopimo?

  Da potrebnu snagu ne izgubimo može nas održati jedino sveta kršćanska nada koja nas drži kao sidro lađu za vrijeme oluje. Ona nam pokazuje Božju milost koja je napose snažna u napastima i slabostima da u borbi ne posustanemo. A, ta sveta kršćanska nada u Božju milost sadržana je u ovim riječima apostola Pavla: ''Sve mogu u onome koji mi daje snagu.'' (Fil 4,13).

  U čvrstom pouzdanju u Božju pomoć mi se ne strašimo nikakva neprijatelja i nikakve pogibelji i osjećamo jakost da možemo voditi ustrajnu borbu za spas svoje duše. Sveta kršćanska nada daje nam snagu i oružje kojim sve neprijatelje svoga spasenja možemo savladati.

  Iz tog razloga, odnosno kada nas napast snađe svoj pogled podižemo k Nebu, u sebi budimo svetu kršćansku nadu i s psalmistom govorimo: ''Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.'' (Ps 57,2).

  Sveta kršćanska nada u nama hrani nebeski smisao

  Sveta kršćanska vjera nas uči da je zemlja samo naš vremeniti stan u kojem se moramo kao u kakvom odgojnom zavodu podučiti za bolji život. Na to određenje neprestano nas upućuje sveta kršćanska nada koja nam govori da smo stvoreni za nešto puno bolje od ovoga što je na zemlji i što nam ona može dati. Ta sveta kršćanska nada nas upućuje da će nam Bog dati Nebo s neizmjernim bogatstvima i radostima uz uvjet da budemo njegovo dijete koje ga iz sveg srca ljubi. Ta velika dobra koja nam sveta kršćanska nada stavlja pred oči potiču nas da zemaljske stvari malo cijenimo, a da za nebeskim uveliko težimo.

  Na takav poticaj upućuju nas i Gospodinove riječi: ''Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?'' (Mt 16,26).

  Radi ove Božje opomene sebi nećemo nikada dopustiti ono što bi nas odvojilo od ljubavi Božje i vječnog života. Mi se ne odričemo svoga zemaljskog zvanja jer znamo da smo dužni savjesno ispunjavati dužnosti svoga staleža, ali svoje srce ne priklanjamo onim zemaljskim stvarima u kojima je dopušteno uživati, jer su nam stalno pred očima riječi apostola Pavla: ''Braćo, ovo vam kažem: vrijeme je kratko. Preostaje da i oni koji imaju žene žive kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se raduju, kao da se ne raduju; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer prolazi vanjski oblik ovoga svijeta.'' (1 Kor 7,29-31).

  Posve drukčije misle i rade oni koji nemaju svetu kršćansku nadu. Kako u Nebu ne očekuju boljih dobara njihova je težnja upravljena na zemaljska dobra, jer njihovo srce pripada zemlji. Njihove želje i život su posve životinjski jer nemaju druge težnje nego da stvore sebi ugodan zemaljski život. U tu svrhu popuštaju svojim divljim strastima i služe se raznim zločinima da bi postigli svoj zemaljski cilj.

  Za razliku od njih mi upiremo pogled u Nebo i promatramo svoje uzvišeno određenje i uzvišena dobra koja nam je Gospodin obećao ako budemo njegove vjerne sluge. Promatranje tih Božjih obećanja i dobara u nama jača i hrani sveta kršćanska nada.

  Sveta kršćanska nada u nama oživljuje gorljivost za krepost

  Sveta kršćanska nada tjera nas da radimo i da se ne strašimo nikakve muke i napora da postignemo svrhu svoje svete kršćanske nade ili nastojanja. To nastojanje ili sveta kršćanska nada proteže se na materijalna i duhovna dobra i tjera nas da ih osiguramo kako sebi tako i bližnjemu.

  Sveta kršćanska nada posebno nas tjera da upotrijebimo sve svoje snage i da strpljivo izdržimo sve protivštine da bi osigurali neizmjernu i od Gospodina obećanu plaću u Nebu. Ta sveta nada tjerala je apostola Pavla koji to i sam priznaje ovim riječima: ''A sve to činim radi Radosne vijesti, da bih s njima bio dionikom njezinih obećanja.'' (1 Kor 9,23).

  Nada u nebeska dobra tjerala je nebrojeno mnoštvo kršćana da se odreknu zemaljskih radosti i da na sebe preuzmu najteže pokore da bi stekli sve potrebne kreposti. Ta nada ih je poticala da neprestano rade oko spasenja svoje duše i da se ničega ne boje na putu ostvarenja toga cilja. Na tom putu bili su posve oduševljeni, jer su bili sigurni u nebeska dobra koja je Bog obećao svojim vjernim slugama.

  Sveta kršćanska nada tješi nas u nevoljama

  Sveta kršćanska nada tješi nas u mukama i protivštinama i čini da sve životne nevolje strpljivo i s veseljem podnesemo. Ta sveta nada crpi snagu iz Gospodinovih riječi: ''Blago vama kada vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka velika nagrada na nebesima!'' (Mt 5,11-12).

  Zbog sigurnosti ovih Božjih riječi apostoli su muke i progone veselo podnosili i sve trpjeli za ime Isusovo, jer su pred očima imali veliku plaću koja ih je čekala u vječnosti.

  Djela apostolska o tome govore: ''A oni ostaviše Veliko vijeće vrlo veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo.'' (Dj 5,41).

  Po riječima apostola Pavla prvi kršćani su zbog obećane plaće sve protivštine i muke veselo, radosno i dostojanstveno trpjeli: ''Sjećajte se prijašnjeg vremena kada ste, tek prosvijetljeni, podnosili čestu borbu - patnje: dijelom javno izvrgnuti izrugivanjima i nevoljama, dijelom postajući supatnici s onima koji su se nalazili u takvoj nezgodi. Vi ste, naime, imali suosjećanja za sužnje i radosno podnosili otimanje svojih dobara, jer ste znali da imate bolje i trajno imanje. Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada.'' (Heb 10,32-35).

  Nadalje, apostol Pavao govori: ''U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem tijelu očituje i život Isusov.'' (2 Kor 4,8-10).

  Zatim: ''Dakako, znamo: ako se ovaj šator - naša zemaljska kuća - ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje - vječnu kuću na nebesima - koja nije sagrađena ljudskom rukom.'' (2 Kor 5,1).

  Nadom u vječnu plaću ovim riječima apostol Pavao tješi sebe i vjernike u svim nevoljama i progonima.

  To je ista nada i Joba podržavala u najtežim kušnjama da je govorio: ''Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.'' (Job 19,25-27).

  Nada u buduću slavu časnoj majci Makabejki dala je takvo junaštvo i snagu da je suhim očima mogla gledati gdje njena djeca umiru pod nečovječnim mukama te je svome najmlađem sinu ponosno i dostojanstveno rekla: ''Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima, i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega, i da je tako nastao i ljudski rod. Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!'' (2 Mak 7,28-29).

  Povijest svete Crkve pokazuje da je sveta kršćanska nada sve pravedne i pobožne kršćane jačala kako bi mogli razne životne protivštine strpljivo i veselo podnijeti. Ta sveta nada svakog će od nas utjehom napuniti ako je budemo kod sebe imali u svojim životnim nevoljama.

  Sveta kršćanska nada zaslađuje nam smrt

  Bezbožniku je smrtni čas veoma gorak te uzdiše i drhti jer strah napunja dušu njegovu. Postavlja se pitanje, zašto je to tako?

  U Svetom pismu Duh Sveti govori: ''Kad zao čovjek umire, nada propada, i ufanje u imetak ruši se.'' (Mudr 11,7).

  Za svoga života bezbožnik je svoju nadu ili ufanje stavljao u zemaljske stvari i na smrtnom času mu se ta nada ruši kao kula od karata, jer treba ostaviti sve ono na što je svoje srce vezao, odnosno treba ostaviti sva svoja stečena dobra i imetak, svoje prijatelje i samo svoje tijelo. Ako tada pogleda u vječnost dolaze mu pred oči same predstave straha, jer je svoj život proveo zaboravljajući na Boga i zato pred sobom vidi samo vječnu propast. Tada mu fali sveta kršćanska nada i zato mu je smrt tako gorka i on umire kao zločinac kojeg vode na pogubljenje.

  Za razliku od bezbožnika posve drugačije umire čovjek koji je živio pravedno i pobožno. Pravedan i pobožan čovjek svoj posljednji čas dočekuje mirno i veselo te nikakva uznemirujuća tužba ne dolazi iz njegovih usta i nikakav preveliki strah ne muči njegovo srce. On se posve predaje volji Božjoj govoreći riječi apostola Pavla: ''Imam želju umrijeti i biti s Kristom.'' (Fil 1,23).

  Postavlja se pitanje, što je to što smrt pravedna i pobožna čovjeka čini tako lakom i slatkom?

  Upravo sveta katolička nada ili ufanje je odgovor na to pitanje!

  Pravednom i pobožnom čovjeku smrt ništa ne uzima što bi imalo neke vrijednosti u njegovim očima, jer se on smatra putnikom i tuđincem na zemlji. Sve ono što svijet cijeni i ljubi njemu je samo blato, jer je njegova životna težnja bila za Bogom i vječnim dobrima. Zato na smrtnom času ima svetu kršćansku utjehu ili nadu koja mu govori da će uskoro gledati Boga koji je bio jedini predmet njegove životne težnje i ljubavi, odnosno da će uskoro obećanja Božja posjedovati i vječno ih u Nebu uživati.

  Na koncu se može reći da ova krasna djelovanja svete kršćanske nade nas jačaju u napastima i daju nam jakost da sva tri neprijatelja svoga spasenja možemo savladati i posvetnu milost sačuvati.

  Sveta kršćanska nada hrani u nama smisao za Nebo, naše srce odvraća od zemaljskih stvari i pali nam težnju za Bogom i nebeskim dobrima, oživljava nam gorljivost za krepošću i dobrim djelima te nam je jako poticalo za usavršavanje i posvećenje.

  Sveta kršćanska nada tješi nas u nevoljama i čini da se u raznim životnim protivštinama podlažemo volji Božjoj. Na smrtnom času od nas otklanja pogubni strah, napunja nas mirom, veseljem i zaslađuje nam prelazak u život vječni. Amen!