Mudrost naroda Božjeg

  A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine. (Ps 81,17)

 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem! Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim! Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša. Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće! O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio, brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove. Oni što ga sada mrze dodvoravali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek. A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine. (Ps 81,9-17)

   Ako smo razumni i pravedni ove nam Božje riječi govore sve same za sebe, tj. iz njih je vidljivo kako se svi narodi ovdje na zemlji trebaju ponašati prema Bogu. Kao takve, one u sebi sadrže Božju zapovijed koja svaki narod obavezuje da iz svoje sredine ukloni sve one zakone kojima se krše Božje zapovijedi, tj. da je svaki narod svoje zakone dužan uskladiti prema Božjim zapovijedima.

   Svi narodi su dužni klanjati se Bogu i vršiti sve Njegove zapovijedi. Narod koji tako ne čini Bog predaje njegovom bezbožnom i okorjelom srcu u kojemu se nastanjuju iskvarene, neuredne te za dušu i tijelo pogubne zle strasti i sklonosti koje narod vode u vječnu propast
   Naprotiv, narod koji bi držao i vršio sve Božje zapovijedi, Bog bi stavio pod svoju osobitu zaštitu i darivao materijalnim i duhovnim blagostanjem, što je vidljivo iz gore navedenih Njegovih riječi.
   O, kad bi hrvatski narod iz svoje sredine uklonio teške grijehe, bezbožne zakone i bio dostojan Božjih obećanja, Domovina bi procvjetala u svakom pogledu i bila uzor cijelome svijetu! Amen!