Kraljev službenik - primjer prave kršćanske Pravoslavne vjere

''Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. Na to mu Isus reče: 'Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!' Kaže mu kraljevski službenik: 'Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.' Kaže mu Isus: 'Idi, sin tvoj živi!' Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: 'Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.' Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: 'Sin tvoj živi.' I povjerova on i sav dom njegov.'' (Iv 4, 46-53)

  U dijelu ovog Evanđelja Gospodin ozdravlja sina kraljeva službenika. Ovaj službenik je primjer kako se trebamo ponašati u svojim tjelesnim a pogotovo u duhovnim potrebama.

  U svojim se potrebama trebamo molitvom uvijek i jedino obraćati Bogu koji je jedini u stanju ispuniti sve naše potrebe. Međutim, da bi se u svojim potrebama molitvom obratili Bogu potrebno je da imamo svetu kršćansku Pravoslavnu vjeru, jer bez prave vjere u Boga mi u svojim potrebama nismo u stanju zatražiti pomoć Božju. Jedino se od Boga trebamo nadati kako duhovnim tako i onim materijalnim dobrima koja su nam nužna i korisna za ovozemni život i vječno spasenje.

  Po primjeru kraljeva službenika i mi smo dužni i trebamo se brinuti kako za materijalne tako i za duhovne potrebe svojih bližnjih. Ako se ne brinemo za materijalne, a prije svega za duhovne potrebe svojih bližnjih, tvorci smo mnogih teških grijeha i kao takvi idemo putem vječne propasti, što potvrđuje apostol Pavao: ''Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika.'' (1 Tim 5,8). Amen!